Rezension
in "Deutsche Welle, serbische Redaktion", 19. Januar
2002
Kurt Köpruner: Putovanje u zemlju ratova
Lidija Klasic
Najava: "Putovanje u zemlju ratova" - knjiga s tim naslovom
unatrag nekoliko mjeseci prezentira jednu manje poznatu vizuru
zbivanja u bivsoj Jugoslaviji u proteklom desetljecu. Sasvim izvan
politike i spisateljstva, jedan je Austrijanac- kao predstavnik
njemackog poduzeca- u mnogim osobnim kontaktima vidio drugaciju
sliku od one kakvu je stvarala vecina medija- pocam od prvih trenutaka
rata u Hrvatskoj do Nato-napada na Saveznu Republiku Jugoslaviju-
te napisao knjigu. Ovog je vikenda Kurt Köpruner- kako se
autor zove- iz svoje knjige citao u Berlinu.
"Od samog pocetka sam u bivsoj Jugoslaviji vidjao i dozivljavao
stvari koje su me vrlo okupirale i dijelom i sokirale-jer ono
sto sam sam dozivljavao se uopce nije poklapalo s onime sto sam
o dogadjajima citao u njemackim i austrijskim novinama-bilo je
nekoliko takvih kljucnih dogadjaja -poput tzv. Kristalne noci
u Zadru- o kojoj u u nasim medijima nije bilo ni spomena. Pokusavao
sam o svemu razgovarati i s ljudima u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini
i Srbiji- i izmedju njihovih iskustava i medijskih izvjestaja
je bilo bitnih razlika. Poceo sam se intenzivnije baviti politikom
i povjescu, da bih shvatio stvari...konacno, ako se danas pogleda
sto je iz raspada Jugoslavije nastalo, rezultat je los-osim u
Sloveniji svima zapravo ide gore nego u bivsoj zemlji ..."
Tako Kurt Köpruner opisuje motive koji su ga naveli na pisanje.
Kao manager jedne njemacke firme, od devedesete je putovao svim
dijelovima bivse Jugoslavije- i stalno iznova na vlastitoj kozi
dozivljavao kako se stvarnost i izvjestaji njemackih i austrijskih
medija ponekad i dijametralno razlikuju- od prvih dana rata u
Hrvatskoj do Nato-operacija protiv Jugoslavije. U svojoj knjizi
Köpruner se medjutim ne bavi izravno politikom, jos manje
trazenjem odgovora na pitanje zasto su medijski izvjestaji uporno
posredovali crno-bijele slike a politika isla njihovim tragom-
njegov je cilj nesto drugo:
"Postoji mnogo dobrih knjiga koje imaju isti cilj, zastupaju
ista misljenja kao i moja- ali to su strucna djela, pisana vrlo
suho. Ja sebe ne smatram strucnjakom za Balkan ali sam htio napisati
knjigu koja bi sirem krugu ljudi omogucila uvid u dogadjaje- htio
sam pokazati kako jedan nepripremljeni ali i nepristrasni putnik
urasta u problematiku jedne multinacionalne drzave i rjesavanja
njezinih problema izvana te kako korak po korak shvaca na koji
se nacin pojedinci i njihove sudbine podredjuju interesima velike
politike."
Citanje odlomaka iz knjige "Putovanje u zemlju ratova"
je sinoc u Berlinu bilo dio i jednog sireg projekta- organizirala
ga je ona ista grupa koja je u Kuci demokracije u jednoj cetvrti
bivseg istocnog Berlina postavila izlozbu o varvarinu i zrtvama
Nato-bombardiranja na tamosnjem mostu, te koja je pred nekoliko
dana pokrenula i sudsku tuzbu protiv Njemacke kao suodgovorne
za vojne operacije od prije tri godine:
"Konkretno, radi se o napadu na most koji je vojno bio potpuno
beznacajan- deset ljudi je ubijeno, 28 tesko ranjeno...sto se
tice tuzbe, nisam jako optimistican ali to drzim dobrom akcijom.
I ona moze pokazati kako su informacije bile manipulirane i kako
se nemilosrdno vodio taj rat koji je zapravo bio zadnji cin drame
jedne separatisticke politike."
"Putovanje u zemlju ratova " je naislo na veliki odjek
medju publikom – i u medijima, liberalnim i konzervativnima
podjednako. Deset godina nakon pocetka sukoba u Ex-Jugoslaviji
mozda svagdje sazrijeva vrijeme za trezveniju analizu dogadjaja
- ako vec ne i motiva. Sto se pak tice bivseg istocnog Berlina-
tamo je pogled na sve skupa i ionako uvijek bio nesto drugaciji,
kritika Nato ponasanja zesca- iako se ne moze izbjeci dojam kako
mnogi bivsi Istocni Nijemci , govoreci o zabludama pa i tragicnosti
zapadne politike prema Jugoslaviji zapravo prije svega govore
o sebi samima i svojim vlastitim problemima ujedinjenja. No u
svakom slucaju, kao Austrijancu i njemackom poslovnom covjeku,
Kurtu Köpruneru se (za razliku od mnogih koji sami dolaze
iz regije i koji godinama uglavnom uzalud upozoravaju na mnogo
dublju slozenost situacije od puke podjele na dobre i zloceste
etnicke skupine) tesko moze pripisati pristrasnost- a to njegovu
knjigu cini dodatno zanimljivom.